Rusa Trajkova: Oda ženi na Krešimirovim platnima

Ona je zelena!

Ona je zelena, ona je žuta, ona je crvena, okrugla, pjegasta, blistava, mirišljava, čudesna, mistična, uporna. Ona je ideja, Ona je nagon, Ona je sjećanje. Ona je obasjana, treptava, plaha. Ona je dama, pozerica, inspiracija, diva. Ona je inkubator sirovih ideja. Ona se kreće pustinjama, šumama, oceanima, gradovima, siromašnim četvrtima i dvorcima. Živi  među kraljicama, među seljankama, u konferencijskim salama, tvornicama, zatvorima, tržnicama, na planini samoće.
Živi u getu, na ulicama, u izvorima. Živi u oceanu, jezeru i rijeci. Živi u prošlosti. Ona je sadašnjost. Ona je iz budućnosti i iz početka vremena. Živi u mjestu gdje se stvara jezik, živi od snova, strasti i pjesništva, udaraljki i pjevanja.

Živi kroz slike. Ona je trenutak netom prije navale nadahnuća.
Ona je zelena Vlasta, žuta Ivana, crvena Biba, Dorica, Sanja, Jana, Darinka, Marija, Jadranka, Duda, Petra, Angela… Ona je ti, Ona je ja, Ona je Ona. Moćna intuitivna snaga ispunjena strašću, stvaralaštvom i gotovo sasvim prirodnim znanjem o životu.

U cijeloj svjetskoj likovnoj umjetnosti žena je zasigurno bila i ostala nepresušno vrelo brojnih izuzetno poznatih, ali i manje znanih umjetnika.
Od Paleolitskih Venera, Da Vincijeve Mona Lise, Vermerove Djevojke s bisernom naušnicom, Degasove balerine, Gaugenovih Tahićanki, Matisseove žene sa šeširom, Dalijeve Gale, Picassovih brojnih muza te Žene u suzama i Dore Maar, Modiglianijevih Žena s izduženim vratovima melankoličnog pogleda pa sve do Warholove Merlin i mnogih drugih. Žene su često bile obožavane kao i djela koja su nastala zbog njihova utjecaja. Možda je s pravom glorificirana, idealizirana, nestvarna.

Žene su međutim rjeđe, zbog svoje uloge i položaja u društvu, bile slikarice, umjetnice, a češće motiv, objekt ili ljepše rečeno nadahnuće te umjetnosti.

Prema mišljenju starih Grka stvaranje umjetnosti je bio sveti čin kojim su se slavila božanstva. Posao muze  bio je prodrijeti u um umjetnika i iz njega izvući remek-djelo.

Krešimir Kapetanović - izložba ŽenaLik žene, izuzetno čarobne i zagonetne koja zrači ravnotežom samouvjerenošću Krešimir dotiče bojom, a svijet tada postaje čudesno mjesto stvaranja, radosti i kreativnosti. Prikazivana je kao simbol čežnje, plodnosti, ljepote, ljubavi, majčinstva. Ona je muza!
Uvid u žensku esenciju kroz svoje oči Krešimir je prenio ambijentalnu percepciju stvarnosti. Slike postaju vjerni prikaz trenutka, emocije, dnevničkog zapisa.
Pokazujući zahvalnost i ljubav prema ženi. Dodjeljuje im prostor kolorita na platnu unutar postavljenih koordinata nježnih pokreta, gesti, samog postojanja i života samog po sebi. Daje do znanja da je ženska energija usmjerena ka stvaranju. Da je pokretač.

Vjerujem u duboko posložen kaos unutar naizgled nasumičnog biranja kolorita, kontrasta i sprege između krhkosti i stjenovite odlučnosti u Odi Ženi na Krešimirovim platnima.